fbpx

Rešavanje konfliktnih situacija

Konflikti igraju veoma bitnu ulogu u našem životu, jer da ih nema ne bi bilo ni odrastnja ni sazrevanja. Reč koja na najjednostavniji način može da opiše konflikt jeste reč sukob. Primer za to je sukob mišljenja, koji je dobar, ukoliko sukobljene strane dovede do niza kreativnih rešenja.

Postoje brojni razlozi zašto ulazimo u konflikte sa drugima, a jedan od njih je upravo naša različitost. Nerazumevanje takođe spada u razloge konflikata. To su one situacije kada ne shvatamo šta nam druga strana poručuje, kada smo usredsređeni na sopstvene želje i potrebe, pa često nemamo „sluha“ za druge i pokazujemo nerazumevanje prema potrebama drugih.

Često za određene osobe kažemo da su konfliktne, koje neprekidno pokazuju da su drugačije po svom mišljenju, stavu, ponašanju. Jedan od razloga zašto su nam konflikti mučni jeste i naša potreba da stalno budemo u pravu. Npr. tu spadaju one osobe koje po svaku cenu moraju pobediti u dijalogu, pa makar i svog sagovornika verbalno povredile. Kod osobe koja ima stalnu potrebu da uvek bude u pravu, doživljaj konflikta biće težak i mučan. Takva osoba postaje isfrustrirana, očajna i prilično iscrpljena. Da bi se iz konflikta postiglo nešto konstruktivno, ne možemo uvek biti u pravu i trebali bismo početi verovati da tuđi predlozi, sugestije, stavovi i mišljenja mogu poslužiti i za našu izgradnju. Zato je bitno shvatiti da su konflikti deo svakodnevice i ne treba ih doživljavati kao katastrofu. Ljudi se uz toleranciju razvijaju i rastu.

Svako dete teži za zadovoljenjem potrebe odmah i neposredno, međutim u mnogim situacijama, naročito u školskom životu nije moguće na taj način tako nešto i učiniti. Odlaganje frustracije jeste jedna od suština vaspitanja. Roditelji i značajni odrasli koji okružuju dete treba da objasne da svako ima sopstvene potrebe i želi da ih ostvari, podjednako brzo kao i neko drugi, i da samo uvažavanjem kako sopstvenih, tako i tuđih potreba možemo lepo funkcionisati. Zadatak roditelja je da kroz proces socijalizacije, koji započinje upravo u porodici, nauče dete da toleriše frustraciju i odloži zadovoljenje svojih želja, pa i da od njih odustane kada je to potrebno. U suprotnom, dete će imati nizak nivo tolerancije i lako će ulaziti u konflikte koji su uglavnom nekonstruktivni. Konflikti su neizbežni i traju tokom celog života, pa je naročito pogrešno rešavati konflikt umesto deteta. Zato je zadatak odraslih da nauče dete da svoje konflikte razrešava na konstruktivan način. Zadatak konflikta jeste: rešiti problem.

Zaštititi sebe, a pritom ne povrediti drugoga nije samo poželjan, već je i vrlo ostvariv princip. On se zove asertivnost i moguće je naučiti ga i uvežbati. Asertivna osoba uvažava mišljenje drugih ljudi, smatra da je neslaganje među ljudima normalna pojava koja se rešava. To je osoba koja ume da ostvaruje svoje ciljeve svesna važnosti kompromisa.