Hijerarhija potreba iz ugla adolescenta
U okviru predmeta Psihologija, učenici druge godine Srednje škole i gimnazije Arhimed, na smeru gimnazija – opšti tip, dobili su zanimljiv domaći zadatak. Naime, trebalo je da napišu rad na temu Maslovljeve piramide i trenutne situacije izazvane virusom COVID 19 na globalnom nivou.
Kompleksnost ljudskog uma i razmišljanja je oduvek zadavalo tegobe velikim naučnicima i ljudima koji su pokušavali da, koliko god je to moguće,koncizno uspostave univerzalnu hijerarhiju koja će se odnositi na stanovnike ove planete.
Ovaj uspeh je postigao psiholog Abraham Maslov,koji je svojom piramidom ljudskih potreba,naizgled jednostavno prikazao tendencije koje ljudi,od vrha piramide pa do njenog dna,zahtevaju do neke mere.
Pored jednostavnog i razumnog prikaza ovakve hijerarhije,ona svakako zahteva razgraničenje na određene spratove koji sadrže, svaki za sebe, određene specifične faktore, navodi u svom domaćem radu učenik Srednje škole i gimnazije Arhimed, Aleksa Džodić.
Počevši od onih najnižih za koje ja lično smatram da su najelementraniji, nalazi se biološki motiv. Svima je dobro poznat, sudeći da smo i dalje sisari, i da zahtevamo sve što jedno metakognitivno biće može da zahteva za opstanak i osnovni obrazac lične satisfakcije. Elementarne stvari kao što su glad i žeđ jesu prioritet koji se mora utoliti, tu je takođe i lična higijena, i naravno san za koji psiholozi smatraju da je najbolja alatka zdravlja.
Potreba za sigurnošću, koja je od davnina predstavljala ključni faktor za opstanak, danas nije mnogo promenila svoj koncpet. Monetarni deo sigurnosti je svakako znatno važniji od drugih, sudeći da je on u današnjosti glavna alatka za pružanje “krova nad glavom” i sigurnosti. Svrstao bih ovaj sprat u granu ličnih i socijalnih potreba,lične potrebe su nam dobro poznate, sudeći da i pored našeg opstanka i sigurnosti želimo uvek da zadovoljimo i ispunimo naše želje, ali više reči o tome kasnije. Socijalni aspekt je takođe onaj koji je poreklom iz dalekih vremena, za konkretan primer bih želeo da uzmem spokojnost koju osećamo kada znamo da su nam bližnji na sigurnom.
Kada su već pomenuti bližnji i interakcije sa ostalim ljudima,stižemo do sredine piramide koja se odnosi, naravno po mom ličnom mišljenju, upravo na to. U ovom delu se najviše izražava socijalni motiv sudeći da je on neophodan za ispunjenje ovakvih potreba i bez njega bi ova lestvica bila znatno kraća. Radi lakšeg ličnog razumevanja, potrebu za ljubavlju i pripadanjem, i potrebu za poštovanjem posmatram kao dva različita sveta, ali ona koja se nalaze u istom univerzumu, dakle slični su i oba su podjednako važna. Ljubav je ključna emocija koja se treba uspostaviti dok je um još uvek nov ovom svetu, treba mu predstaviti aspekte koji čine egzistenciju na ovom svetu lepšom i objasniti mu zašto uvek jedva čeka roditeljski/starateljski zagrljaj, pohvalu i zašto srce lupa kada vidi baš tu devojčicu/dečaka. Smatram da nam koncept životinjskih (recimo) čopora može poprilično pojednostaviti ulogu i osećaj pripadanja određenoj zajednici. Kao što malo štene oseća sigurnost i sreću kada vidi slične sebi, isto tako se odnose i ljudi kada imaju svoj kutak u kome znaju da uvek pripadaju.
Poštovanje je samo po sebi veoma važno, moramo ga imati prema starijim i od nas mudrijim osobama, prijateljima i sa svakom osobom s kojom vršimo interakciju. Uvek treba ukazano poštovanje uzvratiti što je više moguće.
Finalni, sam vrh ove piramide, predstavlja faktor koji se odnosi na potebu za samoostvarenjem. Ovde se isključivo izdvaja lična klasifikacija, i može se reći da je ona u tom delu “ličnog” i najvažnija. Svako, do neke mere, ima potrebu za samoostvarenjem i dostizanjem cilja koji je postavljen, bio on naročito ključan ili ne. Cilj svakako nije striktno ono što se odnosi ovde već i sami talenti i potencijali, koje (naročito talente) svako ima, možda oni nisu još uvek otkriveni i ne treba stvarati negativan zaključak ako još uvek nisu, možda su čak toliko posebni da im treba znatnije više vremena da se pokažu nego kod drugih,nikada ne treba gubiti nadu.
U nastavku domaćeg zadatka Aleksa Džodić, učenik druge godine Srednje škole i gimnazije Arhimed iznosi svoje mišljenje o današnjoj situaciji izazvanoj virusom COVID 19 povezujući je sa Maslovljevom piramidom.
Masovljeva piramida se može u velikoj meri odnositi na svakodnevna brojna dešavanja koja se dešavaju u našem svetu, ali jedna od specifičnih,toliko specifičnih da je otvorila novo poglavlje istorije čovečanstva je pandemija virusa covid-19. Već godinu dana osećamo kako je to boriti se protiv nevidljivog neprijatelja koji vreba u onom aspektu koji je na ovoj piramidi i nama najelementarniji, biološki. Slažem se da jeste do neke mere preterivanje, ali ipak za mnoge, nažalost, vršenje radnje kao što je disanje bez zaštitne maske može biti opasno po zdravlje, samim tim nadovezujemo se do sledećeg sprata, onog koji se odnosi na sigurnost. Ona svakako jeste narušena, naročito u državama gde se akcentuje broj preminulih i velike štete koje je načinila ova pandemija. Naš dom koji je oduvek predstavljao utočište sigurnosti sada je još više izražen u toj ulozi zaštite nas i naših voljenih osoba. Međusobni kontakt između ljudi je limitiran do velikih mera, i ponovo se ova piramida u potpunosti hronološki slaže sa ovakvom situacijom, kada govorimo o potrebi za ljubavlju, pripadanjem i poštovanjem. Ne smemo dozvoliti, koliko god teška situacija bila, da jedan od ovih faktora ispadne iz piramide, sudeći da bi to moglo dovesti do njenog rušenja na globalnom nivou. I ako je sve limitirano i zatvoreno, uvek imamo način da uz pomoć tehnologije koja nam je na dohvat ruke, proverimo kako su ljudi koji nam znače i da čak (primera radi)onima koje ne znamo ulepšamo dan lepim komentarom na recimo objavu koju su napravili, a koja je vezana za temu koja nam se dopada, ili da pohvalimo nečiji trud i zalaganje na određenom polju.
Kao i kod same piramide, završiću sa potrebom za samoostvarenjem, koliko god nemoguće izgledalo ispuniti ovakvu potrebu, smatram da je ona podjednako važna kao i ostale, a sada je, dok smo izolovan,i odlična prilika da se tome sami i posvetimo, jer nikada ne znate ko stvarno stanuje u vama dok ne provedete malo vremena upravo sami sa sobom, završio je Aleksa Džodić, učenik druge godine Srednje škole i gimnazije Arhimed.